U uskom hodniku KJKP RAD-a
dok čekamo potvrde i analitičke
kartice, svi u redu voljno!
priča mi kako je sina
u dvorištu sahranio
snajper ga ubio u opsadi grada,
a on se za mezar vezao
ne dâ da mu ga sada
odvedu
negdje u nepoznato
ovdje mu trešnja behara i pravi debeli hlad
i on mu ujutro čita Diznijeve slikovnice

U hodniku uskom kao Sirat – ćuprija
pritisla me misao da
ako duše postoje, one su kao lijepe ideje.
Ako te ideje ne pronađu lijepu osobu, umiru.

On i dalje priča
a ja sam na redu…
Kuckam, otvaram vrata i kažem
Dobar dan!
Osmjehujem se ženi iza pulta a ona
prevrće očima i pita promuklim glasom
adresa i ime vlasnika?