Svijetao stan i na nebu i na zemlji
s terasom na kojoj možeš posaditi vlastitu Toskanu.
Tako bi počela moja reklama.
Ljudi bi me zvali telefonom
Onda bismo se sretali na toj terasi i zajedno zamišljali buduće dane
U kojima nema zime, u kojima nema tame.
U stanu koji nije ni jeftin ni skup
nego po mjeri.
Pa im od mojih riječi rastu zazubice, a ne podočnjaci.
Djeca bi trčala na izmišljenim drvenim konjićima
Otimala se za svoje sobe
Žena bi poredala slike po zidovima
U kuhinji bi mirisalo na Amelin kolač za sve prilike
Masni nam brci iznad otvorenih usta
što čavrljaju male riječi koje bismo zaboravili čim pređemo prag.
Ostao bi nam drag ukus u ustima
domaćeg džema od maline njihove nane
pod zubima trag oraha s naribanom narandžinom koricom…
Ostala bi ta trka po Toskani s djecom
I Bosna bi nam opet izgledala moguća.